Napisana prva Gazi Husrev-begova vakufnama

Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine je pisana za džamiju, imare (humanitarna kuhinja) i hanikah (škola za derviše). Tačan dan pisanja vakufname u mjesecu novembru nije dostupan.

Druga vakufnama (1537.) je bila za Kuršumlija medresu a trećom (1537.) je uvakufljena dodatna imovina za izdržavanje džamije.

Tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje organizovane složene institucije. Ove vakufname također predstavljaju, gledajući iz ugla savremenih propisa, sve neophodne pravilnike potrebne za funkcionisanje bilo koje savremene organizacije.

Gazi Husrev-beg je u svojim vakufnamama detaljno opisao sve što je neophodno za trajno funkcionisanje vakufa. Ovim vakufnamama su ustanovljeni hajrati (dobrotvorne ustanove) koji če da budu njegova ostavština za budučnost.

Opisane su sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju u vakufu kao i objekti u kojima su uspostavljene pojedine djelatnosti i to;

– Džamija i funkcije vezane za džamiju,
– Medresa i funkcije medrese u oblasti obrazovanja,
– Hanikah (škola za derviše) i ibadeti koji se obavljaju u hanikahu,
– Imare i musafirhana (humanitarna kuhinja i prenočište) sa obavezama i načinom rada.

Gazi Husrev-beg je, u svojoj vakufnami iz 1531. godine između ostalog napisao:
Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti, da je ovaj svijet prolazan i zavičaj dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću spasenja ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj čovjek, koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje če se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamćeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega dana završava”